Pjesničko slavlje hrvatskoga jezika

Navečer 9. kolovoza, na sam spomendan talijanskog fašističkog paljenja Selaca, održana je u ovom bračkom kamenom gnijezdu punom prelijepih ruševina 34. svehrvatska jezično-pjesnička smotra Croatia rediviva ča-kaj-što, osnovana o Krvavom Uskrsu 1991. i rođena s našom Domovinom, temeljena na konceptu trojedne naravi hrvatskoga jezika i ravnopravnosti njegovih dionica: čakavske, kajkavske i štokavske.

Zlatna formula ča-kaj-što
i hrvatski identitet

Smotru je otvorio akademik Štambuk svojim nadahnutim govorom. Pozdravivši brojnu publiku, goste i pjesnike govorio je o smislu koncepta Zlatne formule ča-kaj-što, usporedivši je sa živodajnom molekulom vode u kojoj veći atom kisika predstavlja štokavski standard, a dva manja atoma vodika – ča i kaj. „Voda gasi vatru, i zoroastransku plemenitu i talijansku rušilačku; smisao života i djelovanja jest u balansiranju vode i vatre koje tek u ravnovjesnom odnosu štite i pokreću ljudstvo naprijed, prema harmoničnoj budućnosti“, kazao je Štambuk  izručivši nazočnima pozdrave predsjednika HAZU Velimira Neidhardta. Načelnik Općine Selca Ivan Marijančević i predsjednica Društva hrvatskih književnika Hrvojka Mihanović-Salopek uputili su publici pozdrave i poruke naglasivši važnost smotre i njezine Zlatne formule ča-kaj-što za hrvatski identitet i uljudbu.

Drago Štambuk i oliveatkinja Sibila Petlevski / Izvor HAZU

Poezija pod vedrim nebom

Akademik Štambuk uvodno je izgovorio amblematičnu pjesmu Bračanina Vladimira Nazora Maslina, a slijedio je nastup Sanje Knežević koja je predstavila poeziju prošlogodišnjeg oliveata Dražena Katunarića čiji stihovi uklesani na 33. mramornoj ploči Zida od poezije glase: „U svakom je času sfinga sfinga/hoću reći život hoću reći nebo/hoću reći tajna“. Akademik Katunarić započeo je smotru proštivši pregršt svojih stihova. Smotra je nastavljena nastupima Acije Alfirević, Drage Štambuka, Ante Žderića, Sande Hržić, Sanje Mošić, Davora Grgurića, Tomislava Marijana Bilosnića, Silvije Buvinić, Sibile Petlevski, Stanka Jerčića i Vlaste Vrandečić Lebarić. Sredinom smotre pjesnici su se prisjetili svojeg preminulog kolege Luka Paljetka (Katunarić, Vrandečić Lebarić), dok je Štambuk proštio Paljetkove posljednje stihove na kajkavskom, posvjedočivši tako i osmotsko prožimanje hrvatskih idioma u osobi velikog hrvatskog pjesnika, nazvavši ga genetskim začinjavcem sa zlatnim dodirom kralja Mide. Sanja Knežević, povodom 100. godišnjice rođenja domaćeg čakavskog barda Zlatana Jakšića, prvoga na Zidu od poezije, najavila je njegove sabrane pjesme u izdanju Zadarskog sveučilišta, stavivši ga u poetski rang otočanina Ranka Marinkovića, dok je Štambuk izgovorio njegove antologijske pjesme Perinac i Ćulak. Nazvala je Brač otokom pjesnika: Nazor je bio Bračanin rodom, Ujević po majci, a Vesna Parun po svojoj sudbinskoj bračkoj ljubavi. U pauzi odlučivanja prosudbenog vijeća (Štambuk, Katunarić, Vrandečić Lebarić) iznimni iranski lirski tenor Reza Fekri Kenazeh na hrvatskom je otpjevao Hatzeovu Majku, na perzijskom Ljepotu ljubav Hosseina Dehlavija i uglazbljeni Štambukov Crni val u hrvatskoj i perzijskoj inačici.

Drago Štambuk uime prosudbenog vijeća maslinovim je vijencem ovjenčao akademkinju Sibilu Petlevski koja je svojom sjajno interpretiranom Jutarnjom pjesmom posvećenoj preminulom Luku Paljetku oduševila nazočne. Smotra je pokazala svu raskoš hrvatskoga jezika i njegovih stilizacija, a publika je s velikom pomnjom i koncentracijom pratila umjetnike riječi i nagrađivala ih zasluženim pljeskom.

Nacionalno kulturno dobro

Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, kako ju je sažeto oznakovio i osmislio utemeljitelj smotre hrvatski pjesnik, diplomat i liječnik, akademik Drago Štambuk, njegovim je prijedlogom te podrškom svih relevantnih hrvatskih institucija proglašena 2019. kulturnim dobrom RH i stavljena na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine. Svaka riječca u nizu upitno-odnosnih zamjenica predstavlja čitavo narječje hrvatskog jezika – čakavsko, kajkavsko i štokavsko, zajedno tvoreći hrvatski književni jezik u njegovoj potpunosti. U tom smislu valja se prisjetiti samih početaka pismenosti na našem prostoru.

Zemljama pod hrvatskom vlašću prvi je književni jezik bio latinski, no uskoro mu se pridružila ćirilometodska književna kultura i naobrazba. Katičić (Kolo, br. 2, 2014) piše kako se u okvirima razvoja književnoga jezika, za razliku od drugih baštinika ćirilometodske pismene kulture izvan bogoslužja, crkvenoslavenski književni jezik vrlo rano otvorio narodnome jeziku, koji su Hrvati u okvirima glagoljaške pismenosti i književnosti imali već najkasnije do kraja 11. stoljeća. Taj je jezik pripadao zapadnoj južnoslavenskoj skupini te se zarana počeo raščlanjivati na čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje. Prema njemu, standardni je jezik dijalektalna stilizacija s provedenim novoštokavskim ijekavskim dijalektskim obilježjima. Ča-kaj-što sa stajališta cjelovite povijesti hrvatske pismenosti doista jest zlatna formula hrvatskog jezika jer sinkronijski i dijakronijski integrira dijalekatsku raznolikost u svojoj različitosti, cjelokupnu povijest hrvatskog jezika sa svim njegovim dijalekatskim stilizacijama, uključujući i standardni jezik. Integracijsko-koineizirajuća moć ove formule sabire Hrvatsku i njezino ozemlje, čuvajući je od presizanja i imperijalno-globalizacijskih opresivnih namjera, dajući joj specifičan i logičan identitet na kojemu je graditi narodnu samosvijest i opstanak.

Na tom je tragu 1991. Drago Štambuk utemeljio pjesničku manifestaciju Croatia rediviva, kada je maslinovim vijencem ovjenčao spomenutog lokalnog čakavskog barda Zlatana Jakšića. Njegovi su stihovi „Bog je stvori buru/ za nosit ševuru/i zavitar da se huli vitar“ tako uklesani na prvoj ploči Zida poezije koji je do danas postao atrakcija, stekavši naziv „oltar hrvatskog pjesništva“. Oliveati smotre, nakon Jakšića, kroz sve ove godine postali su: Drago Štambuk, Jakša Fiamengo, Božica Jelušić, Vesna Parun, Luko Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Golub, Vlasta Vrandečić Lebarić, Slavko Mihalić, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Mrkonjić, Petar Gudelj, Sonja Manojlović, Tatjana Radovanović, Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent, Zoran Kršul, Igor Zidić, Ante Stamać, Branimir Bošnjak, Ernest Fišer, Veselko Koroman, Delimir Rešicki, Tomislav Domović, Zvonimir Sutlović, Mile Stojić, Mirna Weber, Ivan Kramar, Vera Grgac, Dražen Katunarić, uz ovogodišnju oliveatkinju Sibilu Petlevski.

Da ne bi sve ostalo na tome, Štambuk svakih pet godina slaže izbor pjesama ovjenčanika ili oliveata, uz popratne tekstove iz tiskovina te jezikoslovne osvrte. Posljednji Maslinov vijenac 6 sadrži iznimno vrijedan blok o Zlatnoj formuli ča-kaj-što. Smotru podržavaju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika i Institut za hrvatski jezik, dok su njezini organizatori Udruga Croatia rediviva i Općina Selca.